Crnika je najvažnija drvenasta vrsta sredozemnih (eumediteranskih) vazdazelenih šuma na obalama Jadrana. Vrlo je raširena i na cresko-lošinjskom otočju, više na jugu, a manje na sjeveru. Na jadranskoj obali, u sjevernom dijelu areala, crnika je dobila narodni naziv vjerojatno zbog toga što ovdje prevladavaju listopadne vrste drveća koje su zimi bez lišća, pa se crnika u zimsko vrijeme izdvaja u krajobrazu tamnim krošnjama.

Sl. 1. Šuma crnike na strmim padinama sjeveroistočne obale otoka Cresa – uočava se znatnija zastupljenost listopadnih stabala na vršnom dijelu brdašca gdje je teren ravniji a tlo vjerojatno dublje i vlažnije (foto: M. Randić)

Ta je pojava posebno uočljiva u pojedinim bujičnim jarugama i na stjenovitim padinama sjevernog dijela otoka Cresa gdje su topliji i sušniji položaji izloženi suncu – prisoji i litice, obrasli stablima crnike, a s druge strane, na „od sunca“ okrenutim vlažnijim i zasjenjenim stranama – osojima, prevladavaju sastojine listopadnog drveća. Ove su upadljive razlike u šumskoj vegetaciji sjevernog dijela otoka Cresa na različito izloženim (eksponiranim) položajima nastale zahvaljujući posebnoj (tzv. ekspozicijskoj) mkro- i mezo-klimi (klima malih prosotra). Zanimljivo je da u južnom dijelu jadranskog areala crniku nazivaju „česmina“ jer su tamo sve šume i ljeti i zimi zelene (vazdazelne) pa nema potrebe u nazivu stabla naglašavati boju krošnji.

Sl. 2. Razlike u šumskoj vegetaciji na različito izloženim padinama bujične jaruge – uvala Selska na sjevernom dijelu otoka Cresa (foto. M. Randić)