Sl. 1. Izgled plodišta gljive slinavke iz šume crnog bora na otoku Cresu – izrazito zdepasti stručak i crvenkasta zrnca na njemu ukazuju da bi se moglo raditi o sredozemnoj vrsti slinavke – Suillus bellinii (foto: Elvis Vuleta)

U krajobrazima otoka Cresa često nailazimo na veće ili manje površine borovih kultura. Na sjevernom i srednjem dijelu otoka više je sađen crni bor, jer mu bolje odgovaraju hladniji uvjeti klime (sl. 4), a na južnom dijelu češće su kulture alepskog bora koji voli toplinu. U tim sađenim borovim šumama tijekom jeseni često se viđaju plodišta pojedinih vrsta gljiva među kojima se brojnošću izdvajaju slinavke (Suillus). To su gljive iz porodice vrganjevki (Boletaceae), a ubrajaju se u mikorizne vrste gljiva (sl. 1 i 2). Gljive se s drvećem mogu mikorizno udruživati tako da izabiru samo jednu vrstu domaćina, ali mnogim slučajevima nisu usko izbirljive i to može biti nekolicina drvenastih vrsta. Slinavke su poznate po tome da se vezuju uz jednu vrstu ili rod domaćina, dok vrste iz roda muhara (Amanita), primjerice, mogu izabirati veći broj vrsta drveća s kojima tvore mikorizu (sl. 3).

Sl. 2. Sredozemna vrsta slinavke iz borove kulture na otoku Cresu (foto: Elvis Vuleta)

Pojmom mikoriza označavamo simbiotsko udruživanje između gljiva i bijaka (tj. kao što je u gornjim primjerima između gljiva i drveća). Slinavke i muhare, te mnogobrojne druge vrste gljiva tvore poseban tip mikorize, tzv. ektomikorizu, gdje gljivine niti – hife obavijaju vrške korijenja drveća. Pritom nastaju gusti prepleti hifa koji se šire i prožimaju okolno tlo. Hife gljiva iz tla upijaju vodu i minerale i prosljeđuju ih drveću povećavajući na taj način doseg područja u tlu iz kojeg biljka zadovoljava svoje potrebe. Korist također imaju i gljive jer preko hifama obavijenog korijenja dobiju od drveća hranjive tvari – ugljikohidrate nastale fotosintezom.

Sl. 3. Panterova muhara (foto: Ervin Raguzin, iz arhive JUP)

Borove kulture otoka Cresa (sl. 4) razmjerno su siromašne ukupnom bioraznolikošću (posebno u odnosu na prirodne šumske zajednice!) pa gljive znatno povećavaju zanimljivost ovih ljudskom rukom oblikovanih dijelova otočnog krajobraza. Budući da je većina borovih kultura na otoku danas dosegla svoju fiziološku zrelost u njima stabla bora nerijetko odumiru, a postupno se povećava udio samoniklih širokolisnih vrsta drveća i grmlja. Tako, u pravilu, ove nove vrste u šumi na sebe vezuju i brojne druge vrste gljiva čineći tako šumske predjele raznovrsnijima.

Sl. 4. Borova kultura iznad Merga (foto: M. Randić)

M. R. i E. V.