Supu Pavlomiru otpao GPS odašiljač nakon gotovo 700 dana rada

Priroda Novosti

Nakon točno 687 dana praćenja, otpao je GPS odašiljač s bjeloglavog supa Pavlomira! Pavlomir je dobio GPS dana 4.5.2018., prilikom puštanja iz našeg Oporavilišta. Praćen je sve do 20.3.2020. godine, kada nam je signal s GPS uređaja ukazao na boravak supa na istom mjestu bez pomicanja, kao i na to da se uređaj nalazi u „neprirodnom“ položaju. Obilaskom terena, na našu sreću, pronašli smo samo odašiljač koji je, očito radi zamora veznog materijala, jednostavno otpao s ptice. Pavlomir se „riješio“ svog GPSa u zaleđu Novog Vinodolskog nedaleko strvine gdje se hranio, vjerujemo u nadmetanju, s drugim supovima i gavranima.

Iskoristili smo priliku i obišli još jednu Pavlomirovu lokaciju koja nas je interesirala. Pretpostavili smo da se radilo također o mjestu hranjenju, a uvjerili smo se da je zaista tako i bilo kada smo pronašli „lijepo očišćene“ ostake strvine konja. Naime, šire zaleđe Novog Vinodolskog, područje je boravka stoke (posebno konja) na prostranim travnjacima koji sežu sve do granice primorske i gorske Hrvatske, a posljedično i bjeloglavih supova koji to područje redovno i sustavno pretražuju u potrazi za strvinama.

Zanimljivo je da je to ujedno i područje vučje prisutnosti, a time i zabilježene predacije na domaćim životinjama. Supovi zasigurno imaju koristi hraneći se na ostatcima vučjeg plijena, no ta „simbioza“ dovela je u prošlosti do potpunog uništenja čitavih populacija bjeloglavih supova (i vukova) u određenim dijelovima Europe (i Hrvatske), gdje su strvinari bili kolateralne žrtve trovanja, kao posljedica nerazumnog načina rješavanja sukoba između ljudi i predatora.

I danas je trovanje divljih životinja prisutno u Hrvatskoj, a u jugoistočnoj Europi je gotovo uvijek vezano uz konflikt ljudi i velikih zvijeri (posebno vukova), ali i drugih manjih predatora. Kao indikatori prisutnosti otrova u prirodi diljem Europe, danas nam otkrivaju upravo supovi obilježeni GPS uređajima, koji nažalost stradaju na ili u blizini zatrovanih meka, otkrivajući tako trovanja koja možda nikada niti ne bi bila evidentirana, niti procesuirana.

Stoga je i za posljednju populaciju bjeloglavih supova u Hrvatskoj izuzetno važno voditi računa o ovoj potencijalnoj opasnosti (npr. problem čaglja na otoku Krku!). Upravo zato je i poželjno uvijek imati određen broj naših bjeloglavih supova opremljenih s GPS odašiljačima, čija je primjena u navedenim slučajevima od neprocijenjive važnosti. (M.M.)

Prostrane travnjačke površine u zaleđu Novog Vinodolskog, područje su redovnog pretraživanja bjeloglavih supova u potrazi za hranom. (M.M.)

 

Osim domaćih životinja ovo stanište, koriste i i divlje životinje, zasigurno i jedan vučji čopor, kao dio svojeg teritorija na kojem se kreće i lovi. (M.M.)

 

Ostatci strvine konja, koji je možda uginuo, ili pak stradao kao vučji plijen, nemoguće je reći. Jedno je sigurno, a to je da su se bjeloglavi supovi hranili na strvini. (M.M.)