U prvoj godini života mladih supova stopa mortaliteta je najveća, a s godinama se smanjuje, no statistički gledano tek desetak posto uspješno othranjenih mladunaca dosegnut će spolnu zrelost koja nastupa oko šeste godine života.
Za vrijeme svog odrastanja, mladi supovi susreću se s mnogo prepreka i problema, pretežito zbog ljudskog (negativnog) djelovanja na svijet oko sebe. Od nedostatka hrane, koja je danas uvelike smanjena zbog načina uzgoja životinja te sve intenzivnijeg lova pa do problema elektrokucije i kolizije kod kojih su glavni uzrok nesreća nadzemni dalekovodi, uništavanja staništa gdje supovi gnijezde ili odmaraju, čovjekovo uznemiravanje gnijezdećih kolonija, a što se najčešće događa za vrijeme turističke sezone koja se poklapa s razdobljem kada supovi uzdižu svoje mlade ptiće. Trovanje je također u zadnja dva stoljeća gotovo istrijebilo populacije strvinara u Europi. Razlog postavljanja zatrovane meke u gotovo devedeset posto slučajeva nije usmjeren ka direktnom trovanju supova već predatora s kojima se suočavaju stočari, bilo da se radi o vuku, čaglju, lisici ili medvjedu, no uslijed trovanja stradavaju gotovo sve vrste životinja, a otrovi su najčešće toliko snažni i letalni da u većini slučajeva otrovana životinja u kratkom roku u mukama umire.
Bjeloglavog supa s prstenom CYI spasili smo u ljeto 2018. godine nedaleko mjesta Beli na Cresu te nakon desetomjesečne rehabilitacije u Oporavilištu u Belom pušten je na slobodu u svibnju 2019. godine nakon čega uskoro napušta otok Cres te preko Julijskih Alpi dolazi u austrijske Alpe gdje provodi ljetne mjesece. Kako to često biva sa supovima koji provedu ljeto u Alpama, u jesen slijedi migratornu rutu prema jugu te dolazi u Grčku gdje odlučuje provesti zimu, točnije u kanjonu Klisoura gdje se nalazi jedna od posljednjih kolonija supova u kontinentalnoj Grčkoj.
Početkom veljače veliki udarac zadan je toj koloniji supova još jednim slučajem trovanja gdje je stradalo više od deset supova među kojima i naš sup. Od 1993. godine postavljanje zatrovanih meka kažnjivo je djelo u Grčkoj, međutim tome se nije uspjelo stati na kraj što potvrđuje ovaj, a i prethodni slučajevi trovanja. Osim lokalnih kolonija supova u Grčkoj, u opasnosti su i Kvarnerski supovi koji često biraju tu zemlju za zimovanje, a u samo dvije godine Hrvatska je izgubila tri bjeloglava supa u Grčkoj: Tramuntanu (uginuo u studenom 2018. godine), Jadrana (uginuo u svibnju 2019. godine) i sada CYI (uginuo u veljači 2020. godine). Zahvaljujući satelitskom odašiljaču koji se nalazio na Birbiraju mogli smo kontaktirati kolege iz Grčke kako bi točno locirali pticu, a pitanje je koliki je stvarni broj supova koji nemaju GPS uređaj, a uginu uslijed ovakvih slučajeva trovanja.
Toksikološka analiza unesrećenih supova pokazati će o kojem se otrovu radilo, a još jednom nam ovakvi slučajevi ukazuju na činjenicu da supovi ne poznaju granice država te da je bitno i potrebno zajednički raditi na suzbijanju prijetnji koje u svega nekoliko minuta mogu istrijebiti cijele populacije supova.
Veliko hvala Messolonghi Management Body, Forestry Services of Mesolonghi and Ioannina i HOS/BirdLife Greece na ukazanoj pomoći, ažurnoj komunikaciji te trudu koji ulažu kako bi ovakvim slučajevima stali na kraj.
[T.B.A.]