Iako većina ljudi, zbog razumljivih razloga, nisu zaneseni ljubitelji gmazova, na otoku Lošinju macaklini, ti „simpatični kućni gušteri“, postali su prepoznatljiv turistički brend. Promoviraju se na različite načine, a izrađuju se i suveniri s njihovim likom. Na otoku Cresu zabilježene su dvije vrste u drevnom naselju Beli – kućni macaklin i zidni macakllin, premda su u dostupnoj herpetološkoj literaturi navedeni pod znakom upitnika.

Djelatnici Centra za posjetitelje u Belom vidjeli su primjerak jedne vrste, vjerojatno kućnog macaklina (Hemidactylus trucicus turcicus), u zgradi centra u proljeće 2018. godine, dok smo pred nekoliko godina zabilježili također kućnog macaklina na zidovima kuća u Osoru. Na taj način potvrđeno je da je barem ta jedna vrsta siguran član herpetofaune otoka Cresa.

Kućni macaklin pripada porodici Gekkonidae i jedina je europska vrsta ove porodice koja ima brojne predstavnike u tropskim i suptropskim predjelima Zemlje. Rasprostranjen je širom Sredozemlja uključujući i mnoge sredozemne otoke. Na otoku Cresu i na obalama Riječkog zaljeva, napose u gradu Rijeci, postiže svoju sjevernu granicu rasprostranjenosti. Budući da je noćna životinja rijetko ga se vidi.

Među kukcima, najčešći plijen macaklina jesu konjici, stjenice, jednakokrilci, leptiri i mravi… (Foto: Irena Zafred Lerga)

U Osoru smo ga imali prilike promatrati kako miruje rano u jutro na zidu stare kuće, ispod ulične svjetiljke, gdje su tijekom noći doletjeli mnogi kukci, potencijalni plijen macaklina, privučeni svjetlošću i također posjeli na zidu gdje ih je zateklo danje svjetlo. Raznolike skupine paukova, babura i kukaca redovit su plijen macaklina koji ih vješto love koristeći se svojim iznimnim sposobnostima penjanja po glatkim i okomitim podlogama. Takvu vještinu imaju zahvaliti posebno prilagođenim i složeno građenim prijanjaljkama na prstima.

Kućni macaklin vrlo je čest u starim kućama i zgradama gdje se vješto penje po zidovima (Foto: arhiv JU Priroda)