sl. 1. Leptiri šahovnica (Melanagria galatehea) i niobina sedefica (Argynnis niobe) na cvatu sikavice (foto Tomislav Anić)

Danji leptiri otoka Cresa

Leptire prema načinu života odnosno dobu dana ili noći kad su aktivni dijelimo na danje leptire i noćne leptire. Zbog živahnih i raznolikih boja krila kao i lepršava leta danji leptiri su skupina kukaca koju će posjetitelj najlakše uočiti.

Na otoku Cresu do danas su zabilježene 77 vrste danjih leptira što ovaj otok svrstava na dugo mjesto po brojnosti između svih istraženih jadranskih otoka (na prvom mjestu je otok Krk, a na trećem mjestu je otok Brač). Ova činjenica ne čudi s obzirom na geografski položaj, veličinu otoka i raznolikost staništa otoka Cresa.

Ipak, potrebno je istaknuti da je otok Krk, na kojemu su zabilježene čak 104 vrste danjih leptira, otok s najbogatijom faunom danjih leptira na Sredozemlju, a to istraživači povezuju s činjenicom da je ovaj otok i najbliži kopnu.

Na otoku Cresu, kao uostalom i na otoku Krku, susrećemo se s vrstama danjih leptira koje su sredozemnog značaja, kao što su vještica (Charaxes jasuis), kleopatrin žućak (Gonepterix rhamni), ali i onih ponešto „kontinentalnog“ značaja kao što su smeđi debeloglavac (Thymelicus lineola), sjajni plavac (Plebejus argyrognomon) ili crvena riđa (Melitaea didyma).

Sl. 2. Kleopatrin žućak (Gonepterix cleopatra) siše nektar na cvatu dragušice ili sikaline (Scolymus hispanicus) (foto Marko Randić)

Neki leptiri kao smeđonoga riđa (Nymphalis polychloros) su uglavnom vezani uz šumska staništa, primjerice, nije rijedak u šumama Tramuntane. Možemo ga vidjeti već na završetku zime, kad prvih ljepših sunčanih dana nakon hibernacije posjećuje oštećeno drveće iz kojeg se cijedi sladak sok.

U proljeće možemo vidjeti neke zanimljive vrste: šarenog uskršnjeg leptira (Zerynthia polyxena), kao i zoricu (Anthocaris cardamines), vrstu bijelaca čiji mužjaci imaju neobično, narančasto obojene vrhove prednjih krila. Ljeti se viđa najviše vrsta, osobito onih iz porodica Nymphalidae, Lycaenidae i Hesperidae.

Na otoku Cresu posebno ugrožene vrste leptira vezane su uz travnata staništa, prvenstveno jer se raspoložive površine pašnjaka i suhih travnjaka smanjuju zbog zarastanja grmljem, a ponegdje je pašnjačke površine u velikoj množini prekrilo bodljikavo zeljasto bilje – sikavice koje su istisnule mnoge vrste bilja kojima se hrane gusjenice leptira. Međutim, na cvatovima sikavica leptiri često nalaze izvor hranjivog nektara (sl. 1 i sl. 2).