Naziv vrste – „ilex“, crnika (Quercus ilex) je dobila po božikovini (Ilex aquifolium). To je zbog sličnosti listova koji su u donjem dijelu krošnje i kod mladih primjeraka crnike, kao i kod božikovine bodljasto nazubljeni. Ova bi se pojava mogla dovesti u vezu s mehanizmom zaštite listova protiv odgrizanja životinja koje pasu, ali je mnogo više izražena kod božikovine (listovi na mladim stablima božikovine su bodljasto nazubljeni (sl. 1.), dok su visoko u krošnji i kod primjeraka koji cvatu i donose plodove cjelovita ruba). Zanimljivo je da je božikovina također zastupljena u šumama creske Tramuntane, što je botanička osobitost otoka Cresa.

Sl. 1. Bodljasti rubovi listova božikovine vjerojatno služe kao zaštita protiv odgrizanja životinja (foto: M. Randić)

Zanimljivosti o hrastovima na otoku Cresu: Osim crnike, na cresko-lošinjskom otočju uspijevaju i druge vrste hrastova. Neki su listopadni (primjerice hrast medunac i cer), a drugi vazdazeleni (primjerice hrast oštrika). Svi oni izgrađuju posebne šumske zajednice,  a to ukazuje na veliku raznolikost ekoloških uvjeta na ovim otocima. Šume crnike na južnim dijelovima otoka Cresa, osobito na Punti križa, ubrajaju se među najočuvanije i najljepše komplekse sredozemnih šuma na obalama Jadrana.