Supovi nisu naročito vokalne ptice, osim kada se hrane u skupinama na strvini i pritom u borbi za zalogaj prijeteći sikću jedan na drugog ili pak kad se „posvađaju“ za mjesto na litici gdje odmaraju ili noće. Obilazeći kolonije supova u našim rezervatima, u ljetnim mjesecima redovno svjedočimo pak karakterističnom glasanju i ponašanju mladih, koji su već spremni otisnuti se u prve letove s litica, no ipak još ovise o roditeljima tražeći od njih hranu, a pri tome se tresu i kriješte poluraširenih krila i narogušenog perja. Roditelji često ne reagiraju, a mladi supovi nespretno poskakuju na liticama te nakon kraćih letova u blizini gnijezda, isto tako nespretno slijeću na stjenovite police ili obližnja kržljava stabla.