Francuski književnik, Jean Giono (1895.-1970.), poznat je po romanima u kojima je opisivao život, ljude i prirodu svoje rodne Provanse. Provansa, baš kao i naš Kvarner, oduvijek je bilo područje obitavanja bjeloglavih supova, a ovdje vam donosimo nekoliko rečenica iz njegova romana “Brdo”, izdanog u Hrvatskoj od strane nakladnika Litteris, u prijevodu Marije Bašić:
…”Kraj nadvisuje mirna, modra Lure*, svojim velikim tijelom neosjetljive planine začepila je zapad. Opsjedana sivim supovima. Po cijele dane kruže na vodi neba, slični listovima kadulje. Jednom, idu na putovanja. Drugi put, spavaju klizeći na glatkoj sili vjetra.”…
U svega par rečenica, ovaj vrsni književnik otkrio nam je nekoliko istina iz biologije i ekologije bjeloglavih supova: da supovi lete u skupinama ili se odmaraju zajedno (opsjedajući planinske litice ili opsjedajući letom planinu iznad čijih obronaka se stvaraju termali), da supovi provode puno vremena u zraku, (u potrazi za strvinama), da nalikuju sivim listovima kadulje (uz malo mašte i pod određenim kutom svijetla, u daljini i visoko u zraku, ili pak kad sjede uz litice, doimlju se odrasli supovi kao sive siluete, nalik listovima ove mediteranske eterične biljke koja raste u staništu supova 🙂 ), da supovi u nekom trenutku odlaze u skitnju (posebno mlade ptice ili koje nisu na gniježđenju, odnosno u potrazi za hranom u stanju su preletjeti velike udaljenosti) i da su odlični letači, (obzirom na lakoću i opuštenost njihova leta, bez zamahivanja, mogli bi pomisliti da spavaju u letu) te da im je lagan vjetar posebno drag, olakšavajući im dodatno let…
I naši, domaći umjetnici nisu ostali imuni na prizore leta bjeloglavih supova (supove, lokalno zovu još i “orli”), posebno lijepo ih je opjevao Andro Vid Mihičić (Beli, 1896.-Mali Lošinj, 1992.):
“Na Kruni** blizu mog sela,
Orlovi gnijezda grade,
U nebo rone,
Kruže,
Uzlijeću i olujama prkose…”
*Lure_1825 metara visok vrh u jugoistočnoj Francuskoj
**Kruna_litica nedaleko mjesta Beli na kojoj se gnijezde bjeloglavi supovi
Kadulja u kamenu. (Foto: Daria Martinčić)
Litica Kruna i mjesto Beli u pozadini. (Arhiva JU “Priroda”)