Gavrani su krupne i zanimljive ptice vješte u letu. Često ih se vidi kako izvode različite bravure u zraku, a jedre li pravocrtno i ustaljeno u zračnoj struji povremeno snažno zamahuju krilima. Tada se najčešće i glasaju: krak-krak-krak. Ponekad čak možemo čuti kako zamahujući krilima „režu“ zrak. Crno sjajno perje, vrlo jak crn kljun, veličina tijela i njihovo glasanje prepoznatljivi su, pa će ih s lakoćom odrediti i nevješt početnik u svladavanju vještine prepoznavanja ptica (sl. 1).

Sl. 1. Let gavrana u parovima (foto: M. Modrić)

Prehrambene su im navike vrlo raznolike. Prehrana gavrana sastoji se od širokog spektra najrazličitijeg sitnog pijena, strvina, pa i biljne hrane. Među starosjediocima, dobrim poznavateljima creske prirode, naišli smo na zanimljivo opažanje (ili vjerovanje?) da gavrani mogu napasti male, tek ojanjene janjce. Takva su opažanja zabilježena i u literaturi, u drugim područjima, a odnose se, osim na okot domaćih životinja i na nejaku, tek okoćenu mladunčad nekih vrsta divljih životinja, primjerice, divokoza u Alpama.

Domaći ljudi s otoka Cresa, a to smo saznali od pouzdanih mještana Valuna, u kraju gdje su gavrani uobičajene ptice, (pa je i jedan rt u zaljevu Valun po ovim pticama nazvan Kavran), također smatraju da gavrani ponekad ubiju i ugrabe tek ojanjenu janjad. Međutim, tu na scenu stupaju i bjeloglavi supovi, pomagači i saveznici pastira. Supovi se također uobičajeno nađu na mjestima gdje se ovce janje, ali nikad ne napadaju živi plijen već čekaju ne bi li se domogli posteljice ovaca. Mještani smatraju da supovi rastjeruju gavrane i da njihovo agresivno ponašanje otežava ili onemogućava gavranima napad na janjad. Ova tradicijska opažanja ili vjerovanja zanimljiva su i bilo bi vrijedno provesti (zoo-)etnološko istraživanje među stanovništvom otoka Cresa o temi suživota pastira, gavrana, bjeloglavih supova i ovaca.

Sl. 2. Gavrani i bjeloglavi sup prilikom hranjenja na hranilištu (foto: automatska kamera JUP)

M. R. i M. M.