Jeste li se zapitali zbog čega su lišajevi tako raznoliko obojeni, i zašto se njihove steljke često odlikuju lijepim, živopisnim i živim bojama pa ih se može već izdaleka zapaziti? Na to pitanje (zasad) je dosta teško odgovoriti. Na otoku Cresu svijet lišajeva je vrlo raznolik i također bojama šarolik. Ti su organizmi simbiotske zajednice alga i gljiva, a za razvitak im pogoduje čist zrak. Ukoliko je zrak onečišćen lišajevi na takvim mjestima ne mogu uspijevati, pa primjerice u gradovima s onečišćenim zrakom nailazimo na „lišajske pustinje“.
Alge u steljki lišaja fotosintezom priskrbljuju hranu – ugljikohidrate, a gljiva svojim nitima – hifama upija vodu i minerale i sintetizira razne spojeve, često i raznolike pigmente. Stoga, ovisno o tipu staništa na kojemu se pojavljuju i životnim uvjetima lišajevi mogu biti različitih oblika i boja. Ponekad su oni korasti, a njihova su staništa uglavnom stijene na kojima rastu tijesno pripijeni, te mogu biti crveni, plavkasti, bjelkasti, sivi, crni, smeđi, maslinasto zeleni… Lisnati lišajevi, koji u velikom broju rastu na deblima i granama stabala često su sivi, smećkasti ili zelenkasti. Grmasti, kojih ima i na tlu, ili vise sa grana stabala, najčešće su sivi, ali mogu biti i raznolikih drugih boja.
sl. 1. Narančasto-žuti lišaj na vapnenačkoj stijeni grebena Sv. Bartol iznad Merga (foto: M. Randić)
Boju lišajevima daju različiti organski spojevi od kojih neki imaju izrazitu zaštitnu ulogu, primjerice štite organizam od pretjeranog zračenja sunca koje na izloženim staništima lišajeva može biti vrlo izraženo. Za žive boje u lišaju uglavnom su „zaslužne“ gljive, dok alge (u nekim slučajevima modrozelene bakterije koje su zastupljene u pojedinim vrstama lišajeva) daju steljki zelenkastu nijansu. Također možemo uočiti da se nijanse i intenzitet obojenosti u pojedinih vrsta znatno mijenjaju ovisno o tome jesu li namočeni kišom ili suhi.
Posebne vrste i zajednice lišajeva naseljavaju se na mjestima gdje se često zadržavaju ptice i svojim izmetom obogaćuju podlogu dušičnim i drugim spojevima. Na mjestima zadržavanja ptica pretežu tzv. nitrofilni lišajevi i oni su odlično prilagođeni na takve specifične uvjete. Ti su lišajevi na mjestima učestalog zadržavanja ptica izrazito živih, često žutih ili narančastih boja, a među najpoznatijima su oni koji pripadaju rodu plitičarki (Xanthoria sp. div.). Nalazili smo ih na mnogim mjestima otoka Cresa, a ovu na fotografiji (sl. 1) zabilježili smo u predjelu Sv. Bartul iznad Merga. Zanimljivo je da se intnezitet nakupljanja žuto-narančastog pigmenta kojima se ovi lišajevi odlikuju poveća što su lišajevi izloženiji jačem sunčevu zračenju, dok su oni u sjeni obično slabijeg intenziteta obojenosti.
sl. 2. Lišaj žuta plitičarka (Xanthoria parietina) izrastao na grani u sjeni bazgova grma (foto: M. Randić)