Šume pitomog kestena

Priroda Novosti, zanimljivosti

Ugrožene kestenove šume na Tramuntani

Kestenove šume na Tramuntani prirodna su vrijednost otoka Cresa, ali posljednjih desetljeća vrlo su ugrožene zbog sušenja kestenovih stabala.

Europski pitomi kesten plemenito je listopadno stablo koje na otoku Cresu uspijeva na dubokim ispranim crvenkastim tlima (sl. 1). Ta su tla svojstvena području Tramuntane i u njima su često uklopljeni veći ili manji komadi boksitne rude (vidi: https://belivisitorcentre.eu/2019/02/boksit-na-tramuntani/). Zbog ukusnih jestivih plodova, kvalitetnog drveta (koje se može koristiti i za loženje), medonosnih cvatova i drugih korisnih svojstava pitomi kesten ima znatnu gospodarsku važnost.

Sl. 1. Duboko crvenkasto tlo na kojemu se razivjaju kestenove šume na Tramuntani (foto: M. Randić)

Na creskoj Tramuntani kestenove šume tvore posebnu šumsku zajednicu koju se u stručnoj fitocenološkoj terminologiji naziva submediteranska šuma pitomog kestena s krškim kukurijekom (As. Helleboro multifidi-Castanetum sativae /Anić 1953/ Medak 2009). Zbog rijetkosti i endemičnog značaja – (krški kukurijek je endem Dinarida!), ima istaknutu važnost u zaštiti prirode.

Duboko isprano i zakiseljeno tlo povrh vapnenaca kao i specifični uvjeti (mikro- i mezo-)klime (- povećana vlažnost i zasjenjeni položaji) omogućili su razvoj pitomog kestena i osebujne šumske zajednice unutar područja termofilnih i kserofilnih bjelograbovo-medunčevih šuma (sl. 2).

Uz kesten, u kestenovim šumama Tramuntane vrlo su česta i stabla hrasta cera, hrasta medunca, crnog graba, bijelog graba, a nešto su rjeđi javori klen i maklen te divlja trešnja. Sloj grmlja i sloj prizemnog raslinja u kestenovim su šumama na Tramontani, u usporedbi s kestenovim šumama drugdje u Hrvatskoj, oskudno razvijeni što se može pripisati intenzivnoj paši ovaca i – još izraženijem utjecaju paše divljači, osobito jelena lopatara. Zbog tih razloga otežano je pomlađivanje šuma na Tramuntani, a kesten se može pomladiti i iz panja (sl. 3).

S. 2. Izgled ksetenove šume na Tramuntani (foto: E. Vuleta)

Posljednjih nekoliko desetljeća pitomi kesten na otoku Cresu ali i posvuda u Hrvatskoj stradava od raka kestenove kore. Oboljenje uzorkuje patogena gljiva Cryphonectria parasitica. Ovo gljivično oboljenje uzrokuje propadanje i sušenje stabla kestena. U Europi je bolest prvi puta zabilježena 1938. godine u Italiji, a 1955. godine sušenje kestena proširilo se u okolici Lovrana gdje rastu poznate sastojine lovranskog maruna. Od tada se bolest proširila i na sva ostala područja kestena u Hrvatskoj. U kestenovim šumama na Tramuntani bolest se očituje u potpunom sušenju kestenovih stabala ili, što je zamjetljivo kod većine stabala koja se nisu potpuno posušila, suši se vrh i gornje grane u krošnji, što zatim postepeno napreduje sve dok se stablo potpuno ne osuši.

sl. 3. Kesten se pomlađuje iz panja (foto: E. Vuleta)

Godine 2012. na otoku Cresu zabilježena je na pitomom kestenu i bolest crne truleži (naziva se i tintna bolest, Phytophthora sp.), koja također pripada gljivičnim patogenima. Najprije je u Hrvatskoj ustanovljena 2010. godine na kestenima kod Lovrana, a na europskom prostoru uočena je po prvi puta 2002. godine u Italiji odakle se brzo proširila u susjedne krajeve.

U novije vrijeme na obroncima planine Učke i drugdje u Hrvatskoj pitomi kesten ugrožava i jedna vrsta nametničkog kukca – kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus), za koju zasad nemamo podataka je li se raširila i na otoku Cresu.

Iz gore navedenog razvidno je da su pitomi kesten i njegove svojstvene šume na otoku Cresu danas vrlo ugrožene, a znanstvenici  pokušavaju iznaći metode za suzbijanje ovih nedaća koje su se posljednjih desetljeća ustremile na plemenito stablo pitomog kestena. (M. R.)