Strme litice obrušavajući se u dubinu goleme Meraške jame na otoku Cresu skrovito su odmorište za bjeloglave supove koji, u većim ili manjim skupinama, provode noć na tim stijenama, koje obiluju policama, raspuklinama, potkapinama ili na krošnjama stabala koje prkose sili teži, rastući iz živog kamena. Supovi, nakon svitanja, sinhronizirano napuštaju liticu, njih do trideset, jedan za drugim otiskuju se u zrak, izlećući iz ove  urušene ponikve kiklopskih dimenzija, dok je još duboko u sjeni i imuna na zrake zimskog zubatog sunca.

Ostaju samo jedinke koje strpljivo leže u gnijezdu, jer je vrijeme inkubacije, a jama kod Merga, ove godine dom je za dva gnijezdeća para supova. Uklapajući se savršeno bojom i siluetama u kolorit stijena, supove je na litici teško uočiti bez dalekozora. U popodnevnim satima,  ponovno se vraćaju u grupicama od po nekoliko ptica kako bi proveli noć na stijeni. Zvuk lepeta krila i kriještanja odjekuje jamom, očito su neka mjesta na litici cijenjenija od drugih. Supovi su se smirili, ali spokoj  prekida odron kamena, koji s visine,  uz nekoliko potmulih udaraca zlosutno pada u dubinu, završavajući  kao još jedan od mnogih u hrpi kamenog kršja na dnu jame.

Ovo je jedna od rijetkih lokacija, gdje nam za monitoring supova nije potrebno plovilo i među prvim liticama koje smo obišli ove godine u sklopu aktivnosti praćenja brojnosti populacije supova na Kvarneru, koju provodimo u sklopu  europskog projekta LIFE SUPPORT, čiji smo jedan od sudionika.

Sup polijeće s litice Meraške jame. (foto M.M,)

Sedam supova odmara na litici, slabo primjetni bez dobrog dalekozora. (foto M.M.)